When it comes
utorak, 24.06.2008.
Spravišće 2008.
Ludilo koje je trajalo tri dana od jutra do sutra.
Uživancija...tulumarenje...opijanje...plesanje...zajebancija i otključavanje kučnih vrata uz pomoć sjajnog sunca koje ti cilja točno u ključanicu 
Sve to je počelo dosadnim otvorenjem i kreštanjem HPD-a na glavnoj pozornici Spravišća. Dok su "glumci" ispijali vinčeko iz svojih kupica i bilikuma, mi smo se smrzavali iza njih i sa kiselim smiješkom gledali kako im vino fino grije već crvena lica. Njihove probe su garant bile vesele.
I dok sam zavijala sa svojim pajdašima popevku "Pijmo braćo rujno vino", moja se ekipica već odavno okupila na dobrom nam poznatom školskom i ispijala vinčeko ili nešto žešće iz svojih plastičnih kupica. Molila sam Boga da mi ne popiju sve! 
Nakon kojih sat-dva napokon sam se dogegala do školskog zajedno sa Andreom 
Ekipica je već lagano bila vesela, al sam ih stigla i to u rekordnom vremenu. Jao jao...
I onako sva vesela...sretna i napojena Andrea i ja stigle smo na LUUUKUUUU 
Prvi red je bio naš! Nikakvo grmlje nije nas spriječilo. Komunalcima velika isprika, grmlje bu se oporavilo s vremenom 
Mislim da nas Luka i da je htio nije mogao izbjeći pogledom među onim mališanima.
- Lukaaa skini seee!
Deca budu imala velike traume poslije ovog spravišća!
i napokon jedna slika nas dvije...
Luka je bio samo zagrijavanje. Nakon njega bris u klub na 80te! weeeee
Subota...nastavak tulumarenja s još tri prekrasna komada. Ema, Dinka i Valentina napokon su uzele dan slobodno od učenja.
Početak tuluma ovaj je put bio u Artu. Ispijamo mi polako svoje čašice kad odjednom oglasi se moj mobitel. "Zaleđe...Manđukić, Manđukić i gooool!" - nogometni komentator na mom mobitelu zdrmal me sa stolca da mi je ruka poletela i skoro ispustila čašu.
- Haloo!
- Ej! Jel ideš u klet? Aj dopeljaj i komade
- A išla bi, al se curama neće. Javim kad nađem drugi dio ekipe pa ti javim.
- Ok! Bok!
- Bok!
Svoj upravo dobiveni zadatak shvatila sam smrtno ozbiljnim 
Zivkam jednu...pa drugu...ništa. Nakon 10min opet isto. "...i goooooool"
- Halo!
- Ej! Kaj si trebala? Mi smo kod pozornice.
- Ok ostanite tam dolazim do vas!
Ispijam svoj "sokić" na eks i bacam se u potragu za svojim komadima.
Iskreno...osjećala sma se ko pravi pimp. Od sad ću naplačivat svoje traganje za komadima. Iznajmljujem komade! Za tulume, rođendane, momačke večeri... Nazvati na broj 09*/****** 
Ma bilo mi je baš zamiljivo...
I nađem ja komade. Stoje kraj pozornice i bleje u Novkovića. A mogu vam reć da nije loš momak..
- E komadi! Upravo su me zvali da se dogegamo do Hrv. doma i da idemo u klet na rođendan. Ste za?
Prvi odgovori su bili:
- A ne znam!
- Meni se neda..
- A ko vozi?
...itd itd
No sve je Lana dovela u red. Nazvala dežurnog vozača i dogovorila sve.
Komadi jednostavno nisu imali izbora. Poslije su mi rekle da bi im bilo žal
I krenule mi polako do auta. Odjednom meni se upali lampica. Klik! Lana ima ideju!
Ideja je...kupiti balon slavljeniku da ne dolazimo praznih ruku. Ni pet Ni šest kupile smo balon. Lepi crveni motorček.
Zavoj sim, zavoj tam...lepinja se mućkala ko u onom kamionu za cement. Bućk, bućk, brbućk...
Napokon smo stali..zrak. U kleti ekipa karta poker..šteta nije na skidanje.
A koje su se provale izvaljivale na terasi. Ma ludnica. Treba to ponovit!
Komadi su hteli u grad. idu komadi...idu i muški..niko se ne žali. Prvo do Latina...normalno. Nisam ni prismrdila vratima, jer su rekli da je tolka gužva da se ti ne moraš nit kretat nego da te rulja u valovima ponese do biljara. Užas!
Nakon latina klub. Repriza od petka. 80te...tancanje...naslikavanje...ludnica...jebenica...
koji opasni pogled...koja opasna poza...
Nedjelja...zadnji dan i odlazak mojih komada natrag u Zg 
Lijep i sunčan dan mamio nas je prema Kalniku i kleticama.
Uživancija...
17h a čaše već u rukama 
Povratak u grad...
Mališani iz glazbene škole imali su svoj koncert na glavnoj pozornici. Preslatki su...
Predvečer kafa u Artu i pravac klub na koncert.
Zadnji put kad je potegnula nešto alkoholno
A sad mali bonus mom postu!
Lana & Andrea nude pivu onome ko prvi pogodi kome pripadaju sve ove slatke guze. Sretnog dobitnika proglasit ćemo u idućem postu za kojih tjedan dana ili nešto manje.
* nagradnoj igri nažalost ne mogu prisustvovati draga mi drugarica Tamara, Simona, Vedrana iliti Zlatokosa jer su bile prisutne mom uslikavanju guzica. I naravno Andrea i ja 
Slika a) 
Slika b) 
Slika c) 
Slika d) 
Slika e) 
Slika f) 
Slika g) 
Uživajte igrajući se!
Do idućeg posta...pozdrav! 
ponedjeljak, 02.06.2008.
Feeling a moment...
Feeling the moment slip away
Losing direction you're losing faith
You're wishing for someone...
Ljutnja...bijes...suze...
Ne... Rekla sam Ne i nije ih bilo...
Svoj bijes i ljutnju izbacila sam iz sebe primivši olovku i komad papira.
Ruka je sama poletjela prema papiru dok su mi misli letjele ko zna kuda...
Svi sretni i svi oni tužni trenuci skupili su se u glavi...zbunjivali me i moje raspoloženje se mijenjalo kao što su se mijenjale i moje misli...
Čas sretna...čas tužna...ali osmijeh je i dalje bio tu.
Osmijeh koji bi se "rastegnuo oko cijele glave da nemam uši"...
Osmijeh nakon kojeg suze nisu mogle teći...
Osmijeh koji svi vole...
Osmijeh koji razvedri svakoga...pa i onog najtužnijeg!
Nikada se ne prestaj smijati, čak ni kada si tužna.
Možda će se netko zaljubiti baš u tvoj osmijeh...
Crtež je već bio pri kraju.
Iz svih onih slinih crtica...sijenčanja...nastao je prikaz moje ljutnje...
...ljutnje koja se na crtežu niti ne primijeti...
Skriva se negdje unutra...
A vila joj ne da da se prikaže...
Svojom glazbom ju tjera odavde...što dalje...da ne sakrije moj osmijeh
Dok tri leptira svojim letom prikazuju tri najljepša mjeseca..
...osmijeh je i dalje tu!
P.S. hvala ti za sve što si ikada učinio za mene... :)
srijeda, 28.05.2008.
Zumikon, Švicarska 20.4.-8.5.'08.
eh...i moja rit je vidla velkog puta.. Od Križevaca do Novog Vinodolskog, pa preko Slovenije koju jaaaako volim 
pa preko Italije do Švicarske do Zuricha i napokon do odredišta Zumikona.
Zumikon je...ma nekaj prekrasno. Ljepše mjesto nisam vidla. Zelenilo kam god se okreneš...nigdje niti jednog jedinog papirića niti pasje kakice. Sve je čisto uredno...pa skoro i dezinficirano. Jednog dana će moja vikendica ponosno stajati na jednoj od onih zelenih površina. Svi ćete bit pozvani na skijanje i dobar tulum do jutra
Gazdaričina vikendica u Novom Vinodolskom...prekrasna al na krivom mjestu. Valjda na najvišem brdu koje tam postoji. Lijepo se spustit do plaže...dokoturaš se za sekundu, ali nazad to traje 15-30min. Ovisi kolko jako sunce tuče u pleča.
mrcina od mrcinedesa.
Slikano mobitelom iz auta, a slika predstavlja vožnju najdužim tunelom u Švicarskoj, navodno i u svijetu, Gotthard
Švicarska granica...Alpe
Za dobrodošlicu u Zumikon dočekala me...kiša koja je padala skoro cijeli tjedan. Švicarci su navikli na kišu koja tamo zna padati samo od ponedjeljka do petka. Rijetko im se zna dogoditi da ih kiša smoči za vikend. Njima je svaki vikend lijep i sunčan. Švicarci vele da su se tak dogovorili s Bogom..
Prvi vikend došao...kiša prestala. I kamo sad... U Konstanz, Njemačka u šoping...veeeeliki šoping. Bome sam si dala oduška
I vozimo se mi...slikam ja malo farmice...i stajemo na granici, a na parkingu do nas auto za koji bi pretpostavio/la (ja bar jesam) da ga vozi neka faca...fraer i pol sa zlatnim lancem oko vrata tipa joso mafijozo. Al da...to je samo u filmovima. U stvarnosti tj. u Švicarskoj iz takvih automobila izlaze....baka i dida od 7 banki sijedi al fensi obučeni. Dida u crnom kožnjaku, a baka u Dolče&Bregana haljetku i fensi salonkama. Tak vam tamo žive penzioneri.
aftek...
Krpice ove krpice one...pa gledaš tene, ali nemaju bog zna kakav izbor. Poslije šopinga na ručak, pa mala šetnjica gradom.
I onda naslikavanje. Pod ovim drvetom..ispod onog grma...kraj ove vode...
Ispod ovog čovca iznad stoji izvor ladne vode...
Pogled na zelenu zgradu... Na svakom katu jedna soba...ludilo
Ulaz u katedralu Münster.
...slikano na pola puta do samog vrha tornja. Zanimljivo je to da smo se na toranj penjali oko podneva i baš kad smo se penjali po spiralnim željeznim stepenicama, oglasilo se zvono. Svih 120dB prošlo mi je kroz uši. Ludilo...
...pogled na cijeli Konstanz.
...to je taj osvojeni vrh 
opet razgledavanje izloga...
pa opet crkvice i tornjići...
Šetnjica uz Bodensko jezero.
Pitoma neka patka...lepo mi je pozirala.
Bez brige...dete je dobro. Samo joj je bilo teško pa se obesila na me.
Povratak u Zumikon...
Nedjelje su bile rezervirane za šetnjicu po Zumikonskim šumicama. Friški zrak...lijepo vrijeme...šum potočića...
Ja nju...ona mene...
Iščekivanje Brune. Uvijek je bil zadnji... E pa sad vidite da ima neko ko kasni više od mene
moja makina ispod trešnje...
Lana je bila dežurni pišalonac. I na bregu i na snegu...
Neki novi cvetek je zrasel međ maslačkima..malo vekši...mutirani.
Spomenik Zumikonskim vatrogascima
Na vrh brda vrba mrda... Em kaj nije vrba...em kaj ne mrda. Al je zato na brdu...
Deca međ drvima.
Lassie se vraća kući.
Aaaaalpeeeee.....
Ja, koja sam jako pametno dete i uvijek razmišljam u napred , sam na Alpe išla u lepim svojim platnenim tenama i sad vidim da su bome jako čvrste. Sneg je bil velik, al moje tene su se smočile tek centimetar.
Nemoram niti spominjati da sam za milimetar izbjegla sudar sa pomahnitalim skijašem. Projuril je kraj mene kak muha zunzara.
Žičarom smo se penjali na najviši vrh Titlisa 3020m. Preeedobro... Ti u zraku, a noge ti vise iznad snježne provalije.
Tene u zraku..
Glacier Cave... Vječni led...
Otisci ruku u ledu...
Neko je nekoga očito zaprosio... Herčeko na snijegu..romantika.
Spuštanje na sigurno...
Šoping sa bakom u Zurichu.
Malo cijenkanje na sejmu...kupovanje suvenira, pa još malo krpica...cipelica...čokolada...
Podzemna železnica...
Sejem...
Glavni kolodvor
E oooođe je naš Ivek kupil svoj fensi švicarski sat. Ime dućana je...zanimjlivo. Nije da mi je to prvo zapelo za joko...
Moj "jako zdravi" ručak i razlivena kafa 
Šećer mi je preeeveć vudril u glavu...
Držim se ja svojih vrečki kak pijan plota... Ne bu mene niko pljačkal!!
Još malo slikica prirode...
Narcise... Normalne...mutirane...čisto bijele...
Bijeli konjek...al je glavu zanjuril u travu.
Bilo mi je lijepo... Dva i pol tjedna daleko od rutine...wc, komp, kuhinja, grad...i tak redom. Putovnica mi je popunjena još jednim slovenskim žigom. Trebala bi biti dva, al budale su mi zaboravili udarit žig na ulazu u Švicarsku, pa sam pri povratku u Hrvatsku imala malih ličnih problema sa gosponom Slovenjščinom. Al me zaj*** kak teroristu. Ma mislim da kad ne bi tak zaj** ljude i zaustavljali ih na granici (a to rade samo oni, Talijani ti samo mahnu na granici) za Sloveniju se ne bi niti znalo. To udaranje žigova i pregledavanje auta, autobusa, kamiona, bicikla im je neka vrsta turističkog razgledavanja Slovenije. Sramota!
deca su se jedva oprostila od mene... Već sam dobila poziv za ljetovanje, al mislim da ću sad jaaako dobro razmislit kam, kad i kak ću otić. Znaju određeni na kaj mislim
Sve je dobro što se dobro svrši...
Za sam kraj, ko šlag na tortu, meni jedna od najdražih slikica...
Uživajte...do pisanja..
pozz
P.S.
utorak, 15.04.2008.
Minival...
Ne...nee...nisam bila na frizuri. Da jesam...sad bi bila pudlica Lana.
No...ugl...
Minival je bio koncerat u Tvornici u Zagrebu održan...eemmm...datuma kojeg se ne sećam. Al znam da je bilo dobro...ludo...ma oooodlično!
Sve je počelo kad sam ja u petak ujutro sa putnom torbom u jednoj ruci i Billa vrečicom sa...hm da...domaćim crnjakom i još nečim u drugoj, sjela na vlak i pojurila prema Zagrebu. Zapravo...da nije bilo mojih prijeko potrebnih priprema za faks mislim da mi se ne bi išlo 
(vidi kako mi nos raste).
Ah taj Zagrebački kolodvor... golubovi i golubice... ptičja gripa...
Moje dvije cimerke na dva dana, bile su na faksu (bar su tak rekle..ma garant su crkavale u stanu) pa sam se skup sa svojom prtljagom doteglila u Pučko na pripreme. Svi normalni đaci na pripreme dolaze sa fasciklom...bilježnicom ili eventualno sa malo vekšom školskom torbom... Haha...da...normalni đaci, a ne ja. One tete u onom uredu u staklu su me gledale ko neku čudakinju...a tek striček konobar. Nije odmeril mene od glave do pete, već je odmjeraval moju putnu torbu i Billa vrečicu. Ah šta da kažem...al kako me bilo sram kad mi je vrečica zazveketala po stepenicama. 
Za sve postoji prvi put!
I da...pripreme...zijev zijev...to je sve kaj ću reći. Filozofija, logika i hrvatski...majko mila pa ko još more ostat budan. I kazaljka na satu mi je bila zanimljivija...i to ne ona za sekunde, nego za minute. Jako zabavno...sva sreća da me niš ne pitaju
I onda napokon...14:30h.
Špoljčica me čekala u Držićevoj. A ne...ne bi išlo. Na kraju sam ja čekala nju...s prtljagom normalno.
Došo tramvaj...došla Špoljčica I kamo sad? U šooopiiiingggg........sniženje u Amadeusu...to se ne propušta!
No prvo...Ifki da joj ostavim prtljagu, a onda na špicu.
A taj Amadeus...to je bilo ko kad pesa pustiš z lanca pa beži po livadi i nikak da stane. Eee da...tak smo mi zgledale. Natpis "sniženje" očito tak djeluje na mene. Sat vremena smo potrošile...na kupnju dviju maja za 90kn. Da smo ostale još bar pola sata, našla bi ih još bar tri.
Ifka je već čekala sa Đukom u stanu.
...i počelo se sa "pripremama" za koncert. Neki su pili crnjak a neki...nekaj bolje 
Da...ovu flašu sam ja teglila iz Kž + još jedna. Sam kaj je ova plastična bila puna
A onda...pravac Tvornica.
Već se primila flaše...a tek je došla. Paaa miiislim...
Andreeeich
Na putu do wc-a..
Pooroootaaa 
..i Ingee
Snimkice:
...jedna za Andreicu
...dječačić...momčić i naše tjerčenje 
...nešto za kraj. Prekokrasna pjesmica.
I onda mala stanka...pripreme za drugi bend. Justin/'s Johnson...jebenicaaaa kak bi reko Đuka.
mmm...truuubeeeeee.....
evo cure...slinite...
Malo njihovih snimkica...
da poooluuudiiiiš....
ma koncert za pamtit...
i opet ona s pivom...stara ljubav. A ova u kutu levo...da...u stanu nema niš za jest pa je odlučila malo prigristi.
I tako je to bilo...
Koncert je završil..ali ne i naša mala pustolovina. Treba još dojti i do stana. Prvo čekanje busa kojih pola sata... Pa kad prođe tih pola sata misliš si...da smo krenuli pješice sad bi već bili tam kod mosta....a kad projde još 10 min, misliš si...da, sad bi već ulazili u stan. I onda se napokon pojavi bus...pretrpan...
Vozikaš se malo do stana...švercaš se ko student ili srednjoškolac...i onda napokon dojdeš do određenog naselja.
Ali ako jedini ključevi koje si uzeo prije nego što si išao van završe ovdje...
...gadno ti se piše.
Hm da...grančice se kite za Uskrs...al on je prošo.
I dok smo se Špoljčica i ja trgale od smijeha...dok su nam vilice u ustima već počele škljocati, a suza ponestalo.. ifka i Đuka su pokušavali skinuti ključeve sa granja...
Ali...kad vidiš da ključevi i dalje vise i nikak da opadnu...malo se zabrineš...neki se naljute. A kad ključevi napokon opadnu u prave ruke...pomirba izgleda ovako...
I onda napokon uđeš u stan...navučeš trenirku jer si pidžamu ostavio kod kuće...ušuškaš u krpe i jedva zaspiš, em kaj se setiš da drugo jutro ponovo imaš pripreme, em kaj ti cimerka stalno blica s fotićem jer je željna slikanja u 3h u noći
..i onda te ulovi u blaženoj pozi
Laku noć
ponedjeljak, 07.04.2008.
Večeraaas je našaa feštaaa...
Dragi moji blogeri, čitatelji, prijatelji, dalja i bliža rodbino...evo, uz malo veće zakašnjenje iznosim vam report s fešte koju će neki pamtiti za veke vekova... Neki se sjećaju svega...neki samo nekih dijelova...neki samo početka, pa se i dan danas pitaju kak su završili doma u svom toplom krevetu na sigurnom... No, sve u svemu...svima je na kraju bilo ludo i ne zaboravno. Plesalo se, pjevalo, pilo, jelo...polijevalo...
pa...ovako je to bilo...
Moja draga Valnejica i ja lepo smo poredile kleticu dok su dva dečkića bila zadužena za vino i osposobljavanje laptopa. Ove lampice su na početku bila lepa dekoracija...ali kasnije...ajmeee.. Kombinacija pijanstva i vrtoglavice prouzročene alkoholom + božične lampice zlatne i crvene boje koje se furt mijenjaju... 
Ne bi išlo... Ipak su lampice predviđene samo za Božić i lijepo ukrašenu jelku kraj kamina.
...kruškovac, orehovac, višnjevac, medica, mentol...sve lepo domaće.
Frižider je jedan od uređaja koji je jaaaako koristan i dajem veliki plus onome koji ga je izmislio. Bil je mali...no, mi smo se snašli. Jedna piva u konzumaciju, druga na hlađenje...i tako redom sve do zadnje.
mmmm...a gle samo te mesne proizvode. Moji gosti nisu bili gladni! 
Jedna od gostiju bila je i ova mica maca. Najela se, popila, pomazila i nestala u mraku...
Jedan mali fotosešn...
Ovako je to izgledalo vani...
slika 1: stol još izgleda čisto
slika 2: kabuuum...nekim čudom sve je završilo vani
Lucas i njegova družina
Ovdje smo već svi polako bili oduzeti duhom...više-manje. I negdje u tom trenutku ja sam bila mokra od glave do pete. Hm da...a kako. Paa...priča ide ovako. Pošto u mojoj kletici nema vode tj. nema vodovoda, vodu nosimo u velikim karnistrima, a karnistre obično stavimo na jedan panj kraj loze, tak da ko hoće more si oprati ruke. E da...jedan od karnistera koji je bio vani....bio je prazan i trebalo ga je zamijeniti. Drugi je bio pun do vrha i kak sam ga stavljala na taj famozni panj, nisam skužila da sam ga stavila na sam rub. Eh da...baš taj tren ja sam si htjela oprati ručice...otčepila sam karnister...lepo nagnula na stranu i SLPAAAAAAAAAAAAŠŠ! Kak je karnister bil na rubu...poskliznul se i opao na beton...a kak je bil i otvoren pritisak je onu vodu povuko van...na koga...NA MENEE! Frendica mi je drugi dan rekla da mi je levo oko bilo crno od maskare i da sam izgledala ko da sam dan prije imala okršaj sa Drvišem. Kosa mi je bila skroz mokra...majica...hlače... sve.
Dok sam se ja lepo sušila kraj kamina...bar tak mislim... Nikolica...iliti Lucas...iliti slavljenik broj dva počeo je svirati gitaru.
Momci su bili željni slikanja sa đevojkama...
Ova slika predstavlja glupiranje frendice i mene na svima jako poznatu stvar od Whitney Houston - I Will Always Love You (makar se ja ne vidim, al ovo su moje ruke). Postoji i snimka od toga. Presmiješno...
hehe...gle ju kak je sjatka . Kak bombončić
Za sam kraj ovog zakašnjelog posta...slika jednog najboljeg prijatelja na svijetu!! ...i druga s kojim ću do kraja svog života raditi najbolje fešte u gradu 
P.S. nekom meni jako dragom
A kada me dotakne
Ja protrnem
I bogove i vragove zovem
Ako mogu vrijeme da zaustave
utorak, 18.03.2008.
Stigao je i taj dan...
14.03. davne 1989. moje okice vidjele su....zločestog doktora koji me bez razloga ošamutio po guzi 
I dan danas mu zamjeram za to 
No bez obzira na taj "ružan" prvi susret sa vanjskim svijetom...ono malo stvorenje i dalje je ostalo živahno. Ovaj put je otkrila nove organe....glasnice. Ruke i noge su joj dobro poslužile još u onom zatvorenom, malom i mračnom prostoru s kojima je vrlo uspješno mami dala do znanja da je gladna ili da joj nešto ne paše. Sada je to jaaaako dobro signalizirala svojim kreštanjem iz petnih žila. To je izgledalo nekako ovako...
...To malo stvorenje dobilo je i svoje ime... Budući da ovaj put nije bilo "bit će muško", ime Marko ispalo je iz igre. Josipa...Maja..."Lana je baš lijepo ime" bile su tatine riječi. Hvala ti tata...ime Josipa stvarno nije za mene (bez uvrede)
Uz puno svojih nestašluka...kolko ih je bilo...pamtim samo neke. Ko mala uvijek sam voljela čašu puuunu vode, soka, čaja, mlijeka stavljati na sam rub stola i nalaktiti se preko nje tak da kad bi svaki put pomaknula ruku čaša bi OBAVEZNO završila na podu!
Obožavala sam piti limunadu. Volim ju i sad al najbolja je bila kad ju je baka napravila. Ali postojao je mali problem...limunada kod mene nije postojala kao riječ, već "idebada"... Zakaj...i dan danas ne zna nitko, pa čak niti ja. Baka je puno puta pokušavala iz mene izvući tu riječ ali nije išlo... "Razgovor" je izgledao otprilike ovako:
Baka: Reci li-mun...
Ja: Liiii-muuun...
Baka: Sad reci li-mun...li-mu-na-da...
Ja: Liii-muuun...idebada..
Ko i svako malo dijete...niti ja nisam sve riječi izgovarala kako treba. Tako sam govorila umijesto avion-aivon, naočale-načale, frižider-frižigader, veranda-granda...
Npr. rečenica "Zatvori vrata u verandi" kod mene je glasila "Zavrataj vrata u grandi!"
Već od malih nogu znala sam kaj je karnister, a o šanku i barskom stolcu da i ne govorim...
Znala sam ja kaj mene čeka u životu...bauštela 
Baš sam bila mala tatina maza...
...i mamina
glazba, glazba i samo glazba...ali propade mi karijera pevaljke
sretno dijete...
Najljepše doba mojeg života...vrtić...
...a sad mi je već 19.
Žalim...ne žalim...živim dalje... Još me dosta toga lijepoga čeka. Moje "zlatne godine" tek sad dolaze...
pozdrav i pusa od iLe
P.S. uskoro...samo na stranicama ovog bloga...report sa fešte godine!
ponedjeljak, 25.02.2008.
Mojih ruku djelo...
Da meni ne bi bilo dosadno i da mi godina pauziranja ne prođe sam tak...odlučila sma malo poboljšati svoje crtanje...koje mi zapravo i treba za budući faks...hm da.
Čim se sjetim prijemnog i sve one strke zbrke...zlo mi je...i mam me trta toga svega
No...valjda mi sve te pripreme u zegeju + crtanje budu neš i koristile...
slikice...obična olovka + papir za printanje
ovo je slikano fotićem sad u subotu...
Slike inače nisu tak mutne kak tu izgledaju...ne znam zakaj su tak mutne...
Za danas...dosta. još malo pa će rođendan i mojih divnih i krasnih 19...šta se stari...
Onda će post ponovo biti veeeejikiii...
pozdrav od iLe
utorak, 12.02.2008.
Smrt je dio života...
Ulazim u kuću...brzo...brže...najbrže...
Liječnik je već bio na izlazu...
Otvaram vrata...prva...druga...treća...
Otvaram posljednja vrata...one sobe u kojoj ona leži sama zamotana u svježe oprane bijele plahte.
I njezino lice je već postalo bijelo...toliko bijelo da se počelo stapati sa bijelim plahtama.
- Umirem... Dođi. Sjedni pored mene.
- Zašto umireš?
- Došlo je moje vrijeme. Ne boj se, dušo. Smrt je dio života. Sve nas to jednom čeka.
Svatko je kovač svoje sreće. Iskoristi ono što ti je Bog dao.
- Koja je moja sudbina?
- To ćeš morati otkriti sama. Život je bombonijera. Nikad ne znaš što ćeš dobiti.
Nedostajat ćeš mi...
Zadnje riječi odzvanjale su mi u uhu cijelo vrijeme... Sve dok nije potpuno napustila ovaj svijet. Svijeća u njoj se ugasila i više nije svijetlila. Oči su joj se polako zatvarale. Polako je tonula u krevet...u bijele plahte. Zadnjim izdisajem nestala je i njena duša... Dignula se uvis i u obliku leptira poletjela zajedno sa povjetarcem prema svjetlu. Sad je bila slobodna... Slobodna kao leptir...a to je oduvijek htjela biti. Leptir da odleti daleko...u neki novi kraj. U neki novi život... Posljednja želja sada joj se ostvarila...
četvrtak, 17.01.2008.
Pa-pa 2007...
Već 17 dana uživamo u 2008. Neko više...neko manje.
Neki se i dalje rado sjećaju trenutaka koji su se na isti dan dogodili prije točno godinu dana...
Nekima je možda svejedno što je bilo prije godinu dana...
Meni nije...
2007. bila je godina zajebancije...ludiranja...zabave...
Godina uspona...i padova...
Bilo je smijeha i suza izazvanih smijehom... Bilo je plača i suza prolivenih radi...ko zna čega sve ne...
Još se sjećam dočeka 2007...na trgu... Tad sam prvi put obula cipele na visoku petu, a da ih nisam nosila samo po kući da ih razgazim za maturalnu... Zapravo...u njima sam ostala kojih pola sata...sve dok nisam došla frendici i brzinom munje preobula se u nešto udobnije...čižme sa ravnim đonom koje sam za rezervu nosila sa sobom
Tad sam 2007. dočekala na relaciji trg - park - Art. Normalno...u 00:00 smo se kucnuli sa flašicom dobrog višnjevca iz godine 2006.
2007. je godina moje punoljetnosti hahahah...
ah...taj slatki broj 18. Od početka 2007. sam počela odbrojavati dane i križati ih na kalendaru. Za to križanje sam si sama napravila kalendarčić sa onim kučicama...ali tak velkim da se vidi da je X unutra narisan
To je bila fešta koju ću pamtiti... Bilo je hladno...i puhal je jak vjetar, ali svi smo se dobro zgrijali... Svak na svoj način 
...natjecanje sa srednjoškolskim zborom u Varaždinu...5. mjesec
Spavanje na hodniku...trčkaranje po hotelu...igranje nogometa...stiskavac u liftu koji na kraju nije dospio do prizemlja... Tj. zaustavio se između prvog kata i prizemlja. To je bilo presmiješno...a opet žalosno jer ja taj tren nisam imala fotić sa sobom da zabilježim taj događaj. Oni koji su ostali zatvoreni unutra pamtit će to jaaako dobro.
Još čuvam kapicu za tuširanje iz tog hotela...nisam ju još iskoristila
Čuvaj se Senjske ruke...
Živci rade...pogotovo profi zbog neprofesionalnog igranja njezina suigrača...
...taj lift, ali ne ta vesela družina
...tihi povratak...
...natjecanje zborova u Zadru...HPD "Kalnik"...5. mjesec
To je bilo...par dana prije ludih dana...i kraja školske godine... Zato smo se prvo i nećkali...bi išli...ne bi išli... Sad nam nije žal kaj smo išli...Propustili bi feštu na kojoj su se doslovce svi sponapili. Svi se sjećaju samo početka...i maglovitog kraja fešte hahah
...neki se nisu dali slikat...taman su se zbudili...
...te cofleke smo delali celim putem do Zadra...dobro osim kad smo svi spavali ko klade.
pitam se pitam...da li je onaj izraz lica prouzročen laktom ove djevojčice iznad na buduću "familiju"...ili je baš taj tren došao refren pjesme na mp3-u
hrk hrk hrrrrrrrrrrrk....
zanimljivo je kak su svi spavali u isto vrijeme...i isto tako su se svi i probudili...kak u vrtiću.
bilo je frke sa smještajem...torbe sim, torbe tam...daj mi ključ...odi na recepciju po kartu...pa nemreš najti svoj bungalov...pa se pak zgubiš sa svom svojom prtljagom...i dok svi već idu na plažu ti još vlečeš svoj kofer kak cucka... A kad najdeš svoj bungalov...iznenađenje... Bolji smještaj nisi mogao dobit... Još ti sam fali čokoladica na jastuku ko točka na i.
učilo se...aha...moš mislit...to je samo slika za roditelje
da mi je takva kuhinja u budućem stanu u zg...
kukuuuc...
bazen sa HPD-om..
...bazen bez HPD-a
brrr...kak je vani toplo
fešta...početak
ode mi apsolutni...
...kraj fešte nemam
hm da...ovo je bio kvar na našem ivko minibusu... Velki bus sa ostatkom HPD-a je već bio blizu Karlovca, kad smo mi odjednom ostali u Ličkom lešću. Pa smo čekali da velki bus dojde nazad po nas gimnazijalce...a bilo nam je tak dobro u minibusu
Ona starija ženska populacija je postala živčana kaj su se morali vračati po nas...atmosfera u velkom busu: napeta i trula.
I da...u svoj toj strci...zbrci...jer smo sve kofere morali vadit van iz minibusa...moja motorolica je ostala viseti na sjedalu u minibusu, a to sam skužila tek kad smo već bili u Karlovcu. Dobri striček vozač, vratil mi ga je odma drugi dan
...ludi dani...maturalna...5. mjesec
da mi je to ponoviti...
gejše i samuraji...na okupu
biserćići i slike sa maturalca...
serenada samo za profesoricu...naša himna "Krivo je more"
pogled odozgo
zvončice...Petri Pani...gejše...Samuraji...Kleopatre...
ludi dani u glazbenoj...
Whooo are youuuu...who who who whooo...
ja bi tu stavilaaa....oktavu
...Gardaland...9. mjesec
bajka... Ludnica...
Vjerojatno idemo opet ove godine
happy...happy...happy...
kaaarteeee...samo je to viknula...i više ju nismo mogli vidjeti
brm brm...
ulaz...
welcome...Willkommen...bienvenu...benvenuto...
vidiiim drvo...a na drvetu...kuća
baš je...
say cheese...
gdje gdje gdje je Lanaaa...
hmmm...ako idemo ovuda onda nećemo moći vidjeti i ovo...a ako pak krenemo tam nemamo vremena za još jedno spuštanje vodom, pa da Lanu još jednom zalije val...hm hm
moj brod i rat saaa....
...Ivanom
I bless the rains down in Africa...
fensi ručak u Aladinovom dvorcu...
jao jao... 
izlaz...
To su samo neki od događaja koji su obilježili moju godinu...
Ima ih još...ali onda mojem postu ne bi bilo kraja...
O nekima sam već pisala... Novigrad...razni koncerti...fešte...after party....after after party...
U svakom slučaju...baš je dobro da nisam upisala faks...
To ću riješit ove godine... E onda će biti...parada...velka... Baš se i ne veselim tome
Uživajte...iskoristite dan najbolje kaj morete... Ne dajte da vam neka glupa sitnica pokvari sve...meni nije
c ya
iLa
nedjelja, 30.12.2007.
Božične gaže...
Božični "Gala" koncert u Bjelovaru
Koncert je bio prekrasan...prava božična bajka. A još kad uz sve one lampice...boreke...umijetne pahulje snijega dodaš i Gorana Navojca s majicom "Nisam ginekolog al mogu pogledat!"...mmmmmmm...
Jest...prošlo je tjedan dana od koncerta. Drage puce s bloga Poezija u nastavcima bile su marljive i vrijedne i već odavno napisale post o tom koncertu. Hm..a ja...bila sam lijena...i nije mi se dalo pisat nego sam se zavalila u novi kauč u dnevnoj sobi i gledala božične filmeke i crtiće na tv-u ...a i nisam mogla naći kabel od fotića da sve slike lepo prebacim na komp (koji sam upravo našla za kompom, tj. celo vreme mi je bio pod nosom.....zmusanka).
I tak...slike su na kompu...i ja sad marljivo pišem novi post...
Ajmo u avanturu...
21. 12. 2007., petak - prva generalna proba
U 17 h trebalo se krenut za Bjelovar... Mislim da...ko i obično...nismo krenuli na vrijeme...viša sila je spriječila pojedince...a i neki su čekali bus na totalno krivom mjestu...
Dvorana je već bila na pol pripremljena za koncert... Režiser nam je živce popil... Preživjeli smo i to... Al kaj se striček režiser razgibal na pjesmu "Joy To The World"...i u 60-toj čovek je pun života.
Kamere...tak su me mamile. Ja bi se igrala...
parkić i klupica na kojoj je Navojec, obučen u klošara, spaval i sanjal svoje snove...
Još traju pripreme...proba nije nit počela..
Navojec i Vesna Pisarović...zajedno su otpjevali "What A Wonderful World"
I napokon su došli oni koje smo željno iščekivali... Felicia Taylor i njeni bekvokali. Momak u prugastoj majici tih dana je bio najpoželjniji neženja, a i još je...
Alan Bjelinski...mmmmmm...
Vesnica i bekvokal kojem sam zaboravila ime Kak čovek ima predobar dubok glas...sav se naježiš kad počne pjevat.
Ova prva glava s desna...to je čovek koji zna sve haha. Prevoditelj, svira gajde, trombon...popularni Zlačkou (prijevod: Zlatko)
Još jedan bekvokal...ova žena u sredini
naši dirigenti i voditelji bjelovarskog i križevačkog zbora...
Felicia Taylor...žena prekrasnog glasa. Otpjevala je "Amazing Grace" tak dobro, da je celi zbor ostal otvorenih usta gledat ostatak probe. Na svu moguću žalost...blesavi producenti iz HRT-a su tu stvar izrezali i snimka koja je puštena u utorak 25. 12. bila je bez te pjesme. Sramota...
Pčelo...jer vidiš nešto poznato kaj se skriva u desnom kutu
Povratak u Križevce... Prošlo je 22 h, al oni se ne daju...Hormoni delaju i šake su poletele...c c c
22. 12. 2007., subota - druga generalna proba i koncert
Kretalo se već u 14 h ispred glazbene. Normalno...prije polaska skoknulo se u Art na kavu.
Sve je bijelo, grad i selo...
Muško-ženska svlačionica...hm da...meni koja sam morala navlačit štrample, to je teško palo. Hvala dragom Bogu da sam uspijela nać wc.
Pozornica... Sad se još sređuju detalji...postavljaju stolovi...stavljaju svijeće, čaše, cvijeće...usisava...
Koncert...kaj nije lepo... Baš smo kak anđelčići... 
Felicia Taylor & Gospel Voices
Ovo je slikano na putu do hotela gdi je bio after party...gdje smo se družili sa Feliciom, Bojanom Navojcem, Fercom...
Kaj bi to trebalo bit, neam pojma...al meni je lepo haha
Druženje je počelo...dečki su krenuli u akciju ... A i slike (skroz levo) su mamile poglede...to su primijetili čim su ušli u hotel...
Da naši dečki nisu uzeli svoje tamburaljke...after bi ošo k vragu... Križevčani znaju napraviti najbolji after.
Dirigenti su prvi zaplesali...
Počelo se i kolo plesat...
Momku se svidjelo kolo...
Ferco & d društvo
Uz koju čašicu više...pridružio nam se i Tomislav Mužek
A ovo je dječarac koji uvijek u svojoj torbi nosi češalj i gel...ako ko zaboravi češalj, neka se obrati njemu za pomoć.
Doma smo došli oko pola 4...bilo je ludo...bilo je pijano...ima i eksplicitnih slika koje baš i nisu za javnost
Glavno je da smo svi živi i zdravi došli doma...lepo se streznili i sad smo spremni za druge duge avanture.
Božični koncert u Križevcima
27. 12. 2007., četvrtak
Nažalost...slike nemam.
Baka koja je slikala koncert otišla je u Rijeku...zajedno sa aparatom...a ja pametne glave nisam se odma setila slike stavit na komp...i sad sam ostala bez njih.
Slike koje ću stavit pokupit ću sa križevci.info...valjda se neće ljutit
Koncert nije bio onako dobar kao u Bjelovaru...ipak je ono bilo profesionalno napravljeno. No...i ovo je bilo lijepo.
Proba je bila već u 15h u sportskoj dvorani. Prije nego kaj sam krenula na probu, neki vrag mi je rekel da uzmem svoju čuturicu sa nečim za podmazat grlo, jer domjenka nebu bilo. I imala sam prav... Od domjenka niti D...
Proba je počela... Gdi? U bircu "Olimp" na "podmazivanju" i "upjevavanju"
Pa iz birca u svlačionicu na jedan putni gutljaj iz moje čuturice...malo po malo svi su znali za moju čuturicu i polako je sadržaj ispario...
Počeo je koncert...a meni i mojim drugarima počelo se polako spavat...od čega? Od finog sadržaja iz moje čuturice i čuturice jednog hapedeovca...sve se lepo zmešalo i polako se počelo isparavat, a umijesto da postanemo hiperaktivni ko inače...mi smo tražili nečije rame za spavanje.
HPD Kalnik
Puhački orkestar
Tamburaški orkestar
publika...
Poslije koncerta...pravac Pub na sendviče...
Druge godine domjenak mora biti...ili ćemo se žalit...nekome...
Budite zdravi...pametni...veseli...i lepo se zabavite za novu sutra...ma gdje god bili. Pa makar zapali i u park sa dve tri litre vina...
PoZ
iLa
